Svijet u tvojim očima
Zaista mi nije važno koje li su boje,
najvažnije mi je jedino da su sada samo moje,
da ih ja mogu svakoga dana gledati bez srama,
da ih sanjam i želim gledati još godinama.
Da me tvoje oči griju kao srpanjsko sunce vrelo,
da mi pogledom hlade temperaturno čelo,
da me vole i kad to postupcima svojim ne zaslužim,
da ti sve što mogu udovoljim i pružim.
Pokaži mi taj svijet što kriješ ga u svojim očima,
i te male ljude u irisa crnim točkicama,
koji vole me svakoga sata sve više,
dok njihov vlasnik samo za našu ljubav diše.
Jesam li i ja tebi čitav tvoj svijet,
ili za tebe samo još jedan u nizu životni let,
koji ćeš zaboraviti čim prave nevolje stignu,
kad se jedra boli prema nebesima podignu.
Pokaži mi svoj svijet,
pokaži mi da svjestan si što čiste ljubavi je osjet,
pokaži mi svoje oči,
svoje oči mi u kristalnu času natoči.
Da te pijem lagano kao opojno vino,
da obuzmeš mi promilima tijelo umilno,
da dočeka me u postelji svilenoj svijet u tvojim očima,
da nakon sati i minuta noćna nas prekrije plima.
I dodirni me plamtećim prstima ...
Pokaži da me voliš ...
Ako me voliš ...
30.06.2009. u 16:30 |
16 Komentara |
Print |
# |
^
Odjednom ... Zlobna .
Ako pogledate sa pažnjom mi lice,
prevarit će vas nježna koža prestare djevojčice,
i osmjesi hladniji od oštrice skalpela,
te poneka dobra riječ što u grlu je poput riblje kosti zapela.
Još jučer takva osoba nisam bila,
niti sam da ću biti takva ikada snila,
naivno sam gledala na ovaj svijet i njegove ljude,
bila od onih budala što oko svega se žestoko trude.
Odjednom jezivo zlobna sam postala,
i samo je zloba od svega u meni ostala,
koristoljublje je postalo moj vjerni prijatelj,
mržnja neka čudno pusta moj nebeski pratitelj.
Tuđe dugove sam svima skupo naplatila,
i osvetila sve mračne trenutke u kojima sam patila,
odjednom zlobna sam postala,
i kao takva jedina vam preostala...
27.06.2009. u 19:12 |
7 Komentara |
Print |
# |
^
Fine by me! Fine! Fine!!!
Nisi slušala i nije te zanimalo,
pa sam odlučila taktizirati hladnoratovskim potezima,
hvaliti se svojim osobnim porazima
odlučila pisati kući propalo.
Čemu sad da se vraćaš u moj život kroz druge ljude
previše mi toga bijednice nisi dala,
ne vidim razlog da bi sada drugačija postala
i zašto li, o zašto te ponovo meni nude.
Umorila sam voljeći te bez riječi prijekora,
šuteći dok sam vrištala nemire,
zbog tebe proklinjala živote i svemire,
nisam više osoba što zbog srama trpiti mora.
Nisi slušala i nije te zanimalo,
bila sam poput bijednog ljudskog stvora,
nudila si mi podmuklo bisere na tanjuru prijekora,
shvaćaš li zašto od nas ništa nije ostalo.
Čemu povratak sada kraljico burleske,
čemu ta drama i trećerazredna gluma,
tumor tebe odstranjen kirurški je iz mojeg uma,
zakopan u neke nove bezdanske pijeske.
20.06.2009. u 19:55 |
14 Komentara |
Print |
# |
^
Damianova pjesma
Njegove će oči zelene prodorno gledati oko sebe ljude,
i njegove će zamisli biti sve samo ne neshvaćene i sulude,
usnama će za sobom ostavljati tragove purpurnoga kašmira,
a osmjehom ni muškarcima ni ženama neće dati spokoja ni mira.
Rukama će vješto obojati zidove ljubavi i strasti,
dahom svakome živom biću stvoriti nova nepca slasti,
nogama će gaziti po nebeskim jastucima života,
ispod njegove kose naslutiti nećete što mu se po mislima mota.
Na ramenima će rado nositi terete svih žena voljenih,
žena ostavljenih i žena zaboravljenih,
podnijeti će svako razočaranje tipično muški hladno,
a opet će ga baš svi voljeti i ljubiti prepotentno skladno.
Njegovo tijelo biti će hram mana i vrlina svih smrtnika,
a ja, majka njegova, biti ću vjerni čuvar njegova lika,
voljet ću ga kao i sve ostale žene koje su djecu rodile,
novim mladim životom životno prostranstvo oplodile.
Sanjam o sinu što biti će oličenje svoje majke i oca,
sanjam da biti će nešto više od običnog na bogatstvo lovca,
da biti će svjestan i ponosan što njegovo prezime znači,
da biti će jedan od onih što svojom osobnošću jednostavno zrači.
14.06.2009. u 12:16 |
6 Komentara |
Print |
# |
^
Savršena "ona"
Sanjao si cijeli život o ženi kao što sam ja,
sviđa ti se, ne znam zašto, moja narav sarkastična,
sviđaju ti se moja razmišljanja ironična,
sviđa ti se čak i moja osobnost kaotična
Voliš svaki pramen moje šarene kose,
želiš ljubiti moje usne krvave i strastvene,
želiš uzeti sebi baš sve od mene,
želiš upiti u sebe životne sokove savršene žene.
Uzbuđuju te moj gipki struk i gola leđa,
čitaš s oduševljenjem moje duge pjesme,
jer te diraju tamo gdje nitko drugi ne smije,
htio bi da moje tijelo tvoje do posljednjeg daha grije.
Vjeruješ slijepo da sam ostvarenje tvog sna,
vjeruješ da sam za tebe savršena suputnica,
prijatelj, sestra i ljubavnica,
a ja sam samo jedna velika nepoznanica.
Sanjao si cijeli život o ženi kao što sam ja,
no nisam sigurna hoću li moći ispuniti tvoje snove,
hoću li biti ona što te jutrima maznim glasom zove,
hoću li izliječiti sve tvoje dosadašnje tuge i bolove?
02.06.2009. u 16:26 |
19 Komentara |
Print |
# |
^
desing by:
dark sword dancer
| < |
lipanj, 2009 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
|
|
|
|
|
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (6)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (9)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (24)
Ožujak 2008 (5)
Siječanj 2008 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
da/ne?
Zid ponosa i slave
Nihonjin
insomniax
Viam Inveniam
ambis sreće
moje pjesme i stihovi
playlife
maštati moram
filozofija sira
promatram razmišljam
dobrodošli u moju dušu
morska zvijezda
brodski dnevnik
pg
sudbino nepoznata
poezija duše
prorok
exnesretnaslika
dida
Nina1989
Javite se slobodno:
insomnia23@net.hr ili cryptorchid@net.hr
T. S. Eliot
"Nije bolesna moja svijest niti moj um, već svijet u kojemu sam obvezan živjeti."
Friedrich Nietzsche
"Pravi muškarac želi dvije stvari: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku."
Zločeste misli - Oscar Wilde
1. Grijeh učinjen iz ljubavi - nije grijeh.
2. Ništa ne liječi dušu kao osjećaji, baš kao što jedino duša može zaliječiti osjećaje.
3. Ljubav je za grešne, a ne bezgrešne ljude.
4. Iskreno voljeti nekoga početak je ljubavne avanture koja zna potrajati i čitav život.
5. Voljeni ljudi ne mogu biti siromašni.
6. Jedino grijeh daje živost i boju svakodnevnom sivilu.
7. Prijateljstvo između muškarca i žene je nemoguće. Može tu biti strasti, mržnje, obožavanja, ljubavi, ali ne i prijateljstva.
8. Ljudi rijetko razumiju druge, a sebe - nikad.
9. Vrijedi živjeti isključivo radi zadovoljstva.
10. Ništa ne stari tako brzo kao sreća.
11. Pravi cinik nikad ne iznosi sve na vidjelo.
12. Ideja koja nije rizična uopće ne zaslužuje biti nazvana idejom.
Mitch Albom - Morrie utorkom
"Dokle god možemo voljeti jedni druge i dokle god se možemo prisjetiti ljubavi koju smo nekada osjećali, možemo umrijeti, a da zapravo ne odemo. Sva ljubav koju si stvorio ostaje ovdje. Sve su uspomene još tu. I nastavljaš živjeti - u srcima svih onih koje si dodirnuo i njegovao dok si još bio tu."
"Toliki ljudi imaju besmislene živote. Kao da su u nekom polusnu, čak i onda kada rade nešto za što misle da im je važno. To je zbog toga što ganjaju pogrešne stvari. Jedini način na koji možeš unijeti smisao u život jest posvetiti se ljubavi prema bližnjemu, posvetiti se zajednici koja te okružuje, stvaranju nečega što će tvom životu dati svrhu i smisao."
Mahatma Ghandi
" Svaki put kad zaspim, umrem.
A sljedećeg jutra kad se probudim, ponovno sam rođen."
D-mol
Odlutaš ponekad i sanjam sam, Priznajem, ne ide, ali pokušavam...
I uvek dođe D-mol...
Spusti se k'o lopov, po žicama, Ruke mi napuni tvojim sitnicama...
I teško prođe sve to...
Jedan D-mol me dobije...
Kako odeš ti, u sobi je, Glupi D-mol, uvek sazna kad je to.
Uhvati me čvrsto i ne popušta...
Lud je za tišinom, to ne propušta.
Vodi me
U svoj plavičasti dol...
Jedan D-mol me razvali,
Neki bi to, prosto, tugom nazvali?
Nije to...
Šta je tuga za D-mol?
Ponekad te nema i sasvim sam
Izmišljam način da malo smuvam dan, Ali je lukav D-mol...
Pusti da se svetla svud priguše, Sačeka poslednje zvezde namiguše,
Vuče mi rukav: Idemo...
Plaši me on, gde si ti? Hiljadu se stvari moglo desiti?
Glupi D-mol, za kim tuguje svu noć?
Uzme me u svoju tamnu kočiju,
Nebo primi boju tvojih očiju,
Znam taj put,
To je prečica za bol...
Jedan D-mol me razvali,
Neki bi to, prosto, tugom nazvali?
Nije to...
Šta je tuga za D-mol?
(Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana, I neke stvarčice od Herendi porcelana,
I jedan pulover,
U kom si bila...
I ostala je ploča: The best of Ry Cooder, I fina mala plava kutijica za puder...
I ja sam te ostao željan, dok me bude,
Moja mila...)
Remorker
Dolaze snegovi.
Ne vredi, sve više i više mi smetaju studeni.
U kosu me nežno k'o sedefnu šnalicu udeni,
to mi treba -
moj mali zaklon ispod neba.
Otkači šlepove,
nanišani jutro i pusti tu lađu da klizi.
Pronašli su Ameri šifru za to:
"Take it easy" lutko lepa!
Zrela se breskva nebom cepa.
Spusti svetla, oduzmi gas,
smešnih stvari se bojimo.
Misliš da neko pita za nas?
Kao da ne postojimo.
Stavi misli u prazan hod,
stresi zvezde k'o dudove.
I polako nasuči brod
na te plišane sprudove.
I sanjaj...
Odlaze selice.
Lepršaju malena jedra po nebeskoj pučini.
Taj odlazak gusaka uvek me starijim učini
- put do raja.
O, zar je uzvodno do kraja?
Spusti svetla, oduzmi gas,
smešnih stvari se bojimo.
Misliš da neko pita za nas?
Kao da ne postojimo.
Stavi misli u prazan hod,
stresi zvezde k'o dudove.
I polako nasuči brod
na te plišane sprudove.
I sanjaj...
Kad odem
Kad odem,
Kad me đavo isprati glavnim sokakom,
I kad mesečina zaveje moj trag,
Nemoj tugovati...
Jer jednom svakom
Mali nemi slavuj doleti na prag...
Kad odem,
Kad zamumla vetar zimske očenaše,
I kad mrtvo lišće potera u kas,
Za kaznu prognaće
I tamburaše
Zbog pogrešne pesme,
U pogrešan čas...
Hej budi jaka ti...
Najlakše je plakati.
To nam samo Gospod svira jesenju sonatu...
Snio sam vrata u tom suvom zlatu.
Strah me da prođem,
Al' proći ću...
Znam, laf si stari ti,
Nemoj sve pokvariti.
Kresni samo jednu sveću na svetog Stevana...
I ne čuvaj dugo pepeo tih dana
Kad jednom odem,
A poći ću...
Kad odem,
Kad u prozor staviš prvu hrizantemu
I kad popucaju divlji kesteni,
Ne pali uzalud
Fenjer na tremu
Kad me otmu magle jedne jeseni...
Hej budi jaka ti...
Najlakše je plakati.
To nam samo Gospod svira jesenju sonatu...
Snio sam vrata u tom suvom zlatu.
Strah me da prođem,
Al' proći ću...
Slovenska
Nošen dahom sna, doleteo je crni golub na moj dlan...
Zašto, ko da zna, al' to sam jutro dočekao umoran?
K'o da sam i ja leteo s njim
Krilima teškim, olovnim,
I video svet sakriven iza zlatnih oblaka...
Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin...
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin.
Nek' mi ne drže govore,
Nek' drugom pletu lovore,
Ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu...
O, zagrli me sad jako, najbolje što znaš,
I nemoj crnoj ptici da me daš...
Ma, ne, ne brini, proći će za tren,
Ja sam samo malo lud i zaljubljen...
U mojim venama Davni Sever samuje...
I ja ponekad ne znam šta mu je.
Što luduje? Od sreće tugu tka?
Moja prosta duša slovenska...
Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali...
Gde je tome kraj? Za kog' su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava?
Da l' čovek išta rešava?
Il' smo samo tu zbog
zbog ravnoteže među zvezdama...
Provincijalka
Rekli su mi da je dosla iz provincije,
strpavsi u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Boze, ovo je sazvezdje za nju provincija.
Srce stade kao dete da se otima,
trazili smo se po prethodnim zivotima.
Ostavih iza sebe sve,
zablude, promasaje koji tiste,
prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste.
O, da mi je da se jos jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim vecnog decaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.
Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reci bi sve pokvarile,
samo se cutke pokraj mene stisla.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.
O, da mi je da se jos jednom zaljubim.
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
I opet bih znao da se u oblak zadubim
i cekao bih samo nju, nijednu drugu.
Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti.
Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad
zazmurim.
Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...
Napisi mi pesmu, molila je, i nisam znao da li cu umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeza na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna...